POVIJEST ŽUPNE CRKVE

"Prvobitna crkvica u Bilicama mora da je podignuta prije dolaska Slovena u Dalmaciju,motiv i stil ulomaka pregrade potpuno se podudaraju sa starokršćanskim skulptiranim pregradama u gradskoj bazilici u Staroj saloni iz V.,odnosno VI stoljeća".
Dr.Lj.Karaman.

Crkva Gospe od Pomišljaja, župe Uznesenja Marijina-Bilice nalazi se na brdu Pomišljaj (156m). Stari zapisi kažu da je tu bila i drevna crkva, koja je bila župska od 1470 pa negdje do 1570. Smatra se da je šibenska obitelj Mrzinića utemeljila beneficij, a možda i crkvu Gospe od Pomišljaja. Prvi zapis iz 1448. god. spominje da je biskup Juraj predao popu Damjanu Gospinu kuću vrijednu 100 libara. Bratovština u kojoj su bili mnogi bratimi uz Šibenika ima svoj pravilnik od 1452. god. Među prvima spominje se Grgur, sin Šimuna, koji se obvezao ugovorom od 28. 5. 1482. da će sa svećenikom Mihovilom Radinovićem služiti župu u Bilicama. Prodorom Turaka crkva je oštećena, a Gospina slika prenesena je u šibenski Varoš. Noviji zapisi govore da je crkva tek popravljena 1879., a blagoslovio ju je biskup Fosco, 29. 11. 1880. Zvonik na preslicu izradio je Dominik Pasini ( za 24 forinta ), a glavni oltar (za 200 forinti ).
Crkva je ponovno proširena godine 1914. te je napravljeno novo pročelje, ali je rad zapinjao zbog novčane krize, sve do 1923. Nakon dužeg razdoblja crkva je 1969. ponovno popravljena..
Obnova crkve je bila i pod vodstvom fra. Stipe Šušnjare 1980 god. te je nakon velike muke truda oko obnove crkve 29.11.1980 god. oko 10,30 sati u župsku crkvu u Bilicama udario je grom. Sretna je okolnost da se u crkvi nije nalazio nitko pa je počinjena samo materijalna šteta .Vijest se brzo proširila selom i pogodila je sve župljane a najviše župnika koji je uložio veliki trud ljeto prije.
Obnova je nastavljena zalaganjem župljana i župnika, i poslije Domovinskog rata,dovedena je struja i voda,postavljen je spomen-križ ,napravljen je asfalt i parkiralište,obnovljena je fasada te je 2003 stavljeno novo svetohranište na glavnom oltaru .

POVIJEST KAPELICE

Na mjestu zvanom Jerkulovac U Bilicama postojala je kapela,a porušili su je valjda Turci. Novoj kapeli na 19.10.1869 postavio je temeljni kamen Ante Carminati apostol protonotar u prisutnost varoškog župnika Ivana Šižgorića i 300 Biličana i Šibenčana.
Kamenje za zvono,prozor i spomen ploču izradio je Dominik Pasini.Na 19.09.1870 blagosovio je kapelu i u njoj pontificirao biskup Zafron.
Kapela je u čast Gospe Pomoćnoice kršćana.Njezinu je sliku,te nešto zlata darovala 12.10.1869 Marijana Tommaseo,sestra slavnoga Nikole.

U nekim starim zapisima zabilježen je i zanimljiv podatak da u svojoj oporuci 2.4.1723 Bernard Cortellini odredio da njegovi baštinici podignu crkvu sv.Antuna Padovanskog u Bilicama,gdje je imao svoju kuću,te da se misa u blagdane govori na njegovu odluku.Ako pak ne bi na to pristao biskup,jer crkva nije dotirana,određuje,da to baštinici učine.Crkva se nikad nije počela graditi.

POVIJEST O BILICAMA

Prema prvom sveobuhvatnom popisu stanovništva austrijske Carevine od 31. listopada 1857.godine, Bilice i Vrulje imale su sedamdeset i devet kuća, od toga šezdeset i devet kuća bilo je naseljeno.
Iz ovog podatka može se zaključiti da sve kuće nisu bile za stanovanje nego su bile
od javnog interesa sela kao što je, primjerice crkva itd.
Broj stanovnika ovog sela prema popisu bilo je četiri stotine i dva od čega
tri stotine četrdeset i tri rimokatolika i pedeset devet pravoslavnih žitelja ovog mjesta.
Iz ovih se podataka lako može vidjeti da je svaka kuća brojala skoro šest žitelja.
U navedenom razdoblju devedeset posto stanovništva živjelo je od poljodjelstva.
Na unapređenju i poticanju ove grane gospodarstva posebice su se istakli Poljodjelsko društvo te svećenstvo koje je jedino bilo obrazovano i upoznato s novim idejama u gospodarstvu.
Tako u spisima Državnog arhiva u Zadru nalazimo podatke u kojima svećenici traže od predstavnika vlasti poticaje za poljodjelstvo i uvođenje novih kvalitetnijih pasmina u stočarstvu.
U prilog ovome išlo je i osnivanje rasadnika koji su bili mali centri unapređenja ove
gospodarske grane i uvođenja novih kultura.
Posebice valja istaknuti napore u cilju sadnje duda (murve), dudova svilca, u svrhu proizvodnje svile od koje se tada očekivala velika zarada i u ovome kraju.
U ovom razdoblju od poljodjelskih kultura uzgajane su, kako nalazimo u izvorima, pšenica, raž, kukuruz, sirak i crni sirak te mahunarke.
Ječam ili, u izvorima i u narodu poznat kao orzo, uobičajeno je bio najrodnija žitarica, uz njega uzgajani su bili zob (i krupuk?). Od ostalih prehrambenih proizvoda kao što su kesteni, krumpiri, voće svih vrsta, te lukovice, repa, luk, kapula i ostalo povrće u izvorima nalazimo podatke da su bili važan dio prehrane stanovnika primorske Dalmacije.
Vinogradarstvo je bilo važna poljodjelska grana iz koje se mogla izvući dodatna zarada i prehraniti stanovništvo. U ovom razdoblju vinograde zahvaća bolest grožđa poznata kao crittogama, kao posebice teška godina ističe se 1854.
Valja istaknuti da imamo podatke o prosječnoj proizvodnji u poreznoj općini Vruljica u koju su spadala tri mjesta: Bilice, Vrulje i Lukovnik. Tako znamo da je prosječno znalo biti proizvedeno u Bilicama 432 bačve vina, a u Vruljama 480 bačava. Znamo li da je jedna bačva u to vrijeme imala zapremninu od 64.4 litre lako se može izračunati proizvodnja vina u litrama u navedenom razdoblju. Zbog navedene bolesti grožđa taj urod je značajno opao, tako u Bilicama za 36 bačava, a u Vruljama za 40 bačava, što je iznosilo manju proizvodnju i zaradu do deset posto. U ostatku pokrajine Dalmacije proizvedeno je vina manje i do trideset i pet posto. Oni vinogradari čiji vinogradi nisu bili uništeni bolešću prodavali su vino po nezamislivo visokoj cijeni.
O sortama loze i vina nemamo podataka izuzev da su se dijelili na prvu i drugu klasu. Maslinovo ulje bilo je također značajan proizvod od kojeg se moglo dodatno zaraditi. Masline su sađene u posebnim maslinicima ali često su bile i dio vinograda. Valja istaknuti i podatke za stočnu hranu i sijeno koja je kupljena ponekad i u tri berbe. Upravo u vrijeme najvećih suša u ovom kraju najviše bi se prikupilo sijena i slame. Zanimljivo je istaknuti da je u gladnim godinama vlast poduzimala mjere da bi stanovništvo moglo preživjeti. Radi toga osnivane su komisije koje su trebale prikupljati podatke, procjenjivati stanje oskudice na terenu, te posljedice koje proizlaze iz te oskudice, a zatim ih prikazati u detaljnim izvješćima. Okružnim inženjerima u okruzima Zadar i Šibenik naređeno je da što prije izrade troškovnike za radove od općeg značaja u koje bi se moglo zaposliti za rad sposobno stanovništvo.
Vlast je tako organizirala javne radove kao popravke cesta, izgradnju crkava gdje bi se
stanovništvo zaposlilo. U izuzetno teškim i gladnim godinama komisije za oskudicu
dodjeljivale su i novčanu pomoć koja je bila podjeljena onima kojima je bila najpotrebnija.
U selu je bilo prema popisu sedamnaest konja, osam mula i sto četrnaest rogatih
životinja. Znalo se tako naći kobila, magaraca, goveda, krava, svinja, ovaca, koza i peradi u Bilicama.
Od uvođenja kvalitetnijih pasmina valja istaći merino ovcu od koje se dosta
očekivalo u ovom vremenu. Značajni su bili i proizvodi od životinja, tako nalazimo
med, vosak, maslac, mliječne proizvode, sir i vunu.
Navedeni podaci govore nam o interesu i napretku ovog kraja za novim
informacijama, alatima te ulozi svećenika i poljodjelskog društva kao nositelja napretka i kvalitetnih promjena u navedenom razdoblju.
Statistički podaci o stanovništvu, poljodjelstvu i stočarstvu mogu se pronaći u Državnom arhivu u Zadru za navedeno razdoblje.


NAPISAO I PRIPREMIO : JOŠKO DULIBIĆ